O sotonizmu
Svi pojmovi kao što su na primjer Kršćanstvo, Islam, Hinduizam, Gnosticizam, Budizam i mnogi drugi, vrlo su jasno definirani za razliku od pojma Sotonizam. Postoje razna objašnjenja tog pojma. Na primjer kršćanske organizacije uče da su sve ne-kršćanske religije, a i svi oblici kršćanstva koji nisu pod direktnom kontrolom njihove organizacije, potaknuti od Sotone i prema tome neki oblici sotonizma. Iz toga izlazi komičan podatak da oko 75% populacije na zemaljske kugle čine sotonisti. Također, tvrdi se da su mnoga dobroćudna učenja i grupacije kao New Age, Gnosticizam, Yoga, Magika, Wicca, razni paganizmi direktno sotonističke organizacije sa osnovnom namjerom zavjereničkog služenja Sotoni. Takve definicije stvaraju veliku zbrku, koja pogoduje jedino "lovu u mutnom" iskrivljavanju činjenica i političkim obračunavanjima s neistomišljenicima.
Zato, da bi dali osnovne informacije o ovom pojmu, podijeliti ćemo sve oblike Sotonizma u nekoliko osnovnih oblika pojavljivanja, zanemarivši praznovjerja i tumačenja tipa "svatko tko nije s nama ima rogove i rep".
4) Drugi oblici pojavljivanja pojma Sotonizam
Sotonizam kao religija podrazumijeva Sotonu kao apstraktni princip prirode, a vrlo rijetko kao osobu - superiorno biće. Iako je odgovor na kršćanstvo velikih organizacija i jedan oblik opozicije doktrinama tih organizacija, nema zajedničkog s kršćanskim pojmovima Boga, Sotone, Pakla, demona ili zla. Sotonisti koji prihvaćaju ideju postojanja Sotone kao osobe, ne iskazuju vjeru i odanost slično kršćanima ili pripadnicima nekih drugih velikih religija.
Prema mnogim kršćanskim autorima, iako bez ozbiljnih dokaza, stvaratelj modernog - religijskog Sotonizma jest Aleister Crowley, . Iako je glavnina njegovih "grijeha" danas normalna svakodnevnica, Crowleyev rad je bio šokantan za svoje vrijeme i tadašnje prilike, njegovo učenje i praksa suprotna temeljnim interesima velikih kršćanskih organizacija, ali opet u potpunoj suprotnosti sa osnovnim postavkama sotonizma. Sotonisti kao i kršćani potpuno negiraju osnovne postavke Theleme, religije ustanovljene od Crowleya, težnju za samospoznajom, dolaženje do mističnih iskustava i zaživljavanje spoznatih Istina u životu, stapanje Višeg i Nižeg, nadilaženje osobnosti - Ega i stapanje s Univerzumom. Etiketu prvog ili največeg sotoniste moglo je dobiti mnogo osoba koje su postojale prije ili poslje Crowleya ali kao danas najznačajnijem protivniku kršćanskih doktrina s radikalno novim učenjima i velikim utjecajem, pripala je upravo njemu.
Pravi otac današnjeg Sotonizma je Anton Szandor LaVey koji nakon proučavanja raznih magijskih i magičkih vještina, psihologije itd. , 1969 g ere vulgaris objavljuje "Satanic Bible", zatim "Satanic Witch" i "Satanistic rituals" , pored gomile naslova ispunjenim praznovjerjem gotovo jedine pouzdane izvore koji govore o sotonizmu današnjice.
Prema Sotonističkim učenjima Sotona ima pretkršćansko-paganski oblik Vraga ili egipatskog boga Seta. Prema učenju ljudi su stvorili pojam Boga, a sotonista ne treba prihvatiti tuđi - već stvoreni oblik, već sam naći njemu pogodan oblik zbog toga jer Bog nije osoba već sila prirode koju on doživljava na svoj osobni način. Pakao i Raj ne postoje - to su laži i izmišljotine. Treba oslobađati i zadovoljavati animalne strasti, biti usmjeren na uživanje u zemaljskim užicima, moć i vještinu njihovog pribavljanja. Teži se snazi, samostalnosti, lukavosti i inteligenciji, negira se samospoznaja, vrijednost mističnog iskustva, duhovni razvoj, humanizam. U odnosima s okolinom kod sotonista vrijedi politika odnosa sa stanovišta moći i uzvraćanja istom mjerom - prijateljstvom prema prijateljstvu a neprijateljstvom prema neprijateljstvu dok je osvetoljubivost na visokoj cijeni. Život je svet, strogo je zabranjeno ubijanje, samoubojstva, ritualna žrtvovanja, čak ni največi neprijatelji ne smiju se ubiti već samo onesposobiti i eventualno mučiti. Čovjek se shvaća kao vrsta životinje, sposobnija i opasnija od ostalih, što ga i odvaja od ostalih vrsta.
Koriste se magijske prakse i rituali za razvijanje i korištenje moći za pomoć sebi, svojim prijateljima a i za onesposobljavanje neprijatelja
Današnji sotonisti su uglavnom udruženi u tri osnovne organizacije: Church of Satan, Temple of Set i Church of Satan Revelation, u takozvane "grottoe" ili "temple" kako ih zovu parodirajući kršćanske hramove ili vještičarske "coverne" Pojavljivali su se također, ili se pojavljuju u nekoliko minornih grupa. Teško je odrediti broj sotonista danas, zbog uobičajenog prikrivanja njenih članova pred progonima, ali neki izvori američke vojske procjenjuju da ima oko 10-20 tisuća pripadnika u USA.
Odnos sotonista prema njihovim najljućim neprijateljima -kršćanima i pripadnicima ostalih velikih religija je potcijenjivački, smatraju ih smiješnim i manje vrijednim bićima izmučenih strahom, mržnjom i tupošću, koje se jedino može sažalijevati. Kažu za sebe da su najbolji prijatelji kršćanskih organizacija kojima omogućuju da ostanu u poslu.
Gotički Sotonizam je izmišljena, krajnje zla religija, zamišljena najvjerojatnije od strane visokih autoriteta Katoličke Crkve u srednjem vijeku, u toku velikog progona paganskih religija zaostalih iz pretkršćanskih vremena poznatog kao "Lov na vještice". U toku 15-tog stoljeća, u Katoličkoj Crkvi nastala je velika histerija usmjerena protiv svih postojećih religija i zajednica na području njene dominacije u kojima se vidjela velika opasnost za egzistenciju Crkve radi postojanja mogućnosti da pojedinci sami izabiru religiju kojoj će pripadati. Takva politika se stopila s fenomenom već stare kršćanske mržnje prema ženama, nastalom kao posljedica politike ćudoređa - potiskivanja seksualnosti, efikasnog oruđa u slamanju samopouzdanja i samosvojnosti pojedinca; a kojem je prirodna prepreka bila muška požudnost i ženska zavodljivost. Pošto je ženska zavodljivost radi provociranja muške požude bila največi neprijatelj kršćanskog ćudoređa, a ista je u svim paganskim i ostalim religijama bila mnogo prirodnije prihvaćana, stvoren je temelj za jedan od največih genocida u povijesti čovječanstva.
Dominikanski svećenici Kramer i Sprenger, 1486 g. e.v. pišu knjigu "Malleus Maleficarum" (Vještičjin Malj) koji postaje glavna optužnica za genocid. Prema njihovim tvrdnjama sotonisti su uglavnom žene zbog njihove intuitivnosti, perfidnosti, orijentiranosti na zemaljsko, osvetoljubivosti i intelektualne zaostalosti prema muškarcima. Bog, pošto je muškarac, mnogo je bolje zaštitio muškarce od krivovjerja. Dalje, sotonisti ubijaju, truju i šire zarazu među životinjama, bacaju čini zbog kojih krave više ne daju mlijeko, uzrokuju impotenciju, sterilnost, abortuse i mrtvorađanja djece, noću jašu na metli i učestvuju u seksualnim orgijama, piju krv i jedu meso onih koji nisu kršteni u Katoličkoj Crkvi ili od njih proizvode sapun a njihove kosti koriste kao svoja magijska oružja, nude djecu demonima, bacaju uroke na ljude pogledom, izgovaranjem čarolija, pljuvanjem, uzrokuju da gromovi pogađaju ljude i njihove kuče; tuku, ubijaju, muče, lome kršćanske križeve gdje god stignu itd.
1620 g. e.v. Guazzo piše "Compendium Maleficarum" još jednu značajnu knjigu u povijesti "Lova na vještice" u kojoj opisuje kako sotonisti jašu na leđima jarca kroz zrak, mažu sebe magijskim uljima i lete ili isčezavaju, mijenjaju oblik u životinjski i natrag u ljudski, mijenjaju spol ljudima i životinjama; plešu, pjevaju jedu i piju u prisutnosti Sotone koji je u obliku crnog jarca; sakate, ubijaju, kuhaju i jedu vlastite kolege sotoniste itd.
Na temelju informacija iz tih knjiga, inkvizitori su iznuđivali dotična priznanja krajnje okrutnim mučenjima do smrti ili priznavanja navedenih grijeha. Ukoliko bi netko slučajno izdržao sve muke i umro a da nije priznao gore navedeno, bio bi proglašen pravednim, a njegova smrt bi bila grijeh na inkvizitorovoj duši što bi bio sretan kraj ispitivanja.
Ipak postepeno je jačao otpor prema Katoličkoj Crkvi što je dovelo do pada njene moći i utjecaja, i kao posljedica toga Crkva je morala napustiti metode otvorenog nasilja u cilju održavanja na vlasti. Pred kraj perioda "Lova na vještice" koji je u Europi trajao do 1792 g. e.v. ( a u Latinskoj Americi i do 1830 g. e.v. ), uveden je i koncept "Crne Mise" prema kojoj su navodno sotonisti radili parodiju na Katoličku Misu i tako je oskvrnjivali. Prema toj konstrukciji u pričesti mokraća i prljava voda zamjenjuju vino, pljesnivi kruh zamjenjuje hostiju, misa se navodno izgovara na lokalnom jeziku koji je profan i tako pod vlašću Vraga, a ne na Božjem latinskom. Tekst se navodno čita unatrag, hram je opremljen ukradenim i slomljenim križem, jedan od prisutnih vjernika biva žrtvovan Sotoni, te je ta misa potpuno suprotna "božjoj" katoličkoj misi.
I danas neki ljudi, posebno u kršćanskim crkvama, a naročito u Evanđelističkoj crkvi, vjeruju u postojanje takve vrste Sotonizma ali razna ispitivanja kao policijska i druga, pokazuju neosnovanost takvih sumnji. Svaki nađeni oblik sotonizma potpada pod kategoriju Maloljetničkog Sotonizma i ili neki oblik prevare.
Maloljetnički Sotonizam je sociološki fenomen - oblik mladenačkog bunta isprepleten s mladenačkom žudnjom za mistikom, moći uz nezadovoljeni religijski instinkt. Iskazuje se u mnogobrojnim oblicima radi nepostojanja bilo kakvog sistema učenja ili ozbiljne organizacije. U pravilu ga prakticiraju mladi između 14-20 godina, u pravilu kraći period, uzimajući razne informacije iz literature katoličkih i evanđelističkih izvora, LaVey-ovih knjiga, magije, magike i bilo kakvih izvora s senzacionalističkim prizvukom. Često su uključeni u razne oblike vandalizma kao što su crtanje grafita s raznim sotonističkim simbolima, uništavanja groblja, zatim narkomaniju, manje kriminalne radnje kao nasilničko ponašanje, sitne krađe i sl.
Broj mladih uključenih u ovakve aktivnosti ne može se odrediti radi nepostojanja bilo kakvih stabilnih organizacija i u pravilu kratkog perioda bavljenja tim aktivnostima.
Drugi oblici pojavljivanja pojma Sotonizam
Postoje razni drugi oblici pojavljivanja pojma Sotonizam koje je teško nabrojiti a naročito analizirati, ali može se primijetiti da se glavnina takvih pojava veže uz privlačenje publiciteta. Na primjer u jednom periodu '70-tih i '80-tih godina, vrlo često rock grupe u svoj image uzimaju provokativne simbole Sotonizma. Često nalazimo knjige i horror filmove prepune detalja porijeklom iz Gotičkog Sotonizma, pojedince koji uspijevaju privući pažnju novina i televizije predstavljanjem kao Sotonista itd.
Povremeno imamo slučajeve izjava teških kriminalaca i serijskih ubojica o navodnom vršenju svojih dijela pod utjecajem Sotone ali u pravilu istraga pokazuje slabu upućenost u Sotonizam, i pokazuje prvo da su njihova znanja o Sotonizmu određena kršćanskim predajama, i drugo nemogućnost dokazivanja svojih navoda što upućuje na zaključak o pokušajima izbjegavanja i ublažavanja kazne radi psihičkih problema.
Također povremeno se javljaju i slučajevi ozbiljno poremećenih osoba koje su uvjerene u to da su pod utjecanjem Sotone pod čijom komandom vrše razna po kršćanskom moralu nemoralna dijela ili čak kriminalna dijela, kod kojih se u pravilu primjećuje identificiranje s kršćanskim predstavama Sotonizma a što je posebno interesantno, i veliki upliv na formiranje osobnosti od strane kršćanskih organizacija, što je materijal za opširnu studiju magijskog djelovanja kršćanskih organizacija i nije direktno predmet ovog prikaza.
Uz pojam sotonizam vezuje se mnogo dezinformacija i negativnog publiciteta, što zbog neupućenosti, a što zbog metode stvaranja bauka koji služi kao motiv okupljanja pripadnika vlastitih organizacija, koje u svom učenju ne mogu osigurati dovoljno snažne poticaje za instinktivno okupljanje većeg broja ljudi. Sotonizam u suštini ne dovodi do mogućnosti religioznog ispunjenja - spoznaje Istinske Volje i ostvarenja Velikog Rada, i radi toga ne može dobiti prolaznu ocjenu kao potpuna religija, te kao minorna pojava kako u prošlosti tako i danas ne zaslužuje publicitet koji mu se pridaje